Dana 16.06.2011. bili smo domaćini TK „Belišću“ i usprkos silnom trudu i volji opet nismo uspjeli zabilježiti prvu pobjedu. Iako rezultat, za nas već uobičajeni, 3:4 izgleda kao da smo bili blizu prvim bodovima, istina je malo drugačija. Već nakon singlova izgubili smo meč jer smo tada gubili s 1:4 a da smo pri tome u ta četiri izgubljena pojedinačna susreta osvojili ukupno svega 13 gemova ! Samo je naš Zvonko bio na visini zadatka pa je uvjerljivo dobio svoj meč. Što reći o pojedinačnim mečevima nakon tako uvjerljivih poraza ? Za svoj meč mogu reći da je u nekim trenucima bio potpuno izjednačen ali sam u konačnici ostao jako daleko od bilo kakve šanse za pobjedu. Moj protivnik je bio izuzetno koncentriran i gotovo ništa nije griješio dok je kod mene situacija bila totalno obrnuta pa sam hrpu čistih zicera (mreža) promašio. Na taj način, njihovog kapetana Miru ne bih pobijedio ni u slijedećih sto mečeva. Nema druge, nego čekati revanš slijedeće godine. Na drugoj ploči Božo je igrao protiv mog starog poznanika i protivnika Josipa pa sam i prije meča znao da će naš dokapetan imati vrlo težak posao. To se i obistinilo, pa je usprkos Božinom trudu i zalaganju, sve bilo u znaku njegovog protivnika pa je i drugi bod ispario. Na trećoj ploči, naš teniski doktor Kizo, usprkos neugodnoj ozljedi, ponovno je dao sve od sebe ali protiv njihovog Zvonka, osim časnog poraza, ništa više nije mogao učiniti. Slično je bilo i na četvrtoj ploči, gdje je Denis za protivnika imao vrlo neugodnog, iskusnog i zahtjevnog igrača pa i krajnji rezultat nije nikakvo iznenađenje. I tako dolazimo do pete ploče koja nam je konačno donijela malo radosti i to zahvaljujući našem Zvonkecu, koji je usprkos dva „drvena“ koljena ponovno bio maestralan i donesao nam konačno jedan bod. Za razliku od singlova, parovi sam nam donijeli neusporedivo bolju igru i obje pobjede. Kao prvi par, nastupili s još nezaliječeni Vladek i Zvonkec i furioznom igrom uz pregršt atraktivnih poteza, nadjačali njihov prvi par. Drugi par su bili Kizo i Božo, stari uigrani rutineri koji su svoje protivnike prvi set pomeli s 6:0, a zatim poveli s 2:0 i … stali. Kizin lakat lagano je nabubrio kao omanji balončić, pa se sve odjednom okrenulo da bi u konačnici naši majstori izgubili drugi set. No, u tie-breaku sve se opet nekako posložilo pa su u uzbudljivoj završnici naši dobili s 10:8, što je i najslađi rezultat. I tako je meč konačno završio s 4:3 za naše goste koje smo onda pod budnim okom našeg Vladeka ,počastili u uglednom ugostiteljskom objektu „Barun“ i zatim ih ispratili prema Belišću, dok smo mi još ostali i analizirali, što se to dogodilo u pojedinačnim mečevima !? Nakon sveobuhvatne i dubinske analize, zaključak je bio: „Bili su bolji !“.
Rezultati:
1. Nenad Gurović – Miro Špoljarić 0/6 2/6
2. Božidar Jeremić – Josip Andračić 2/6 2/6
3. Zdravko Kizivat – Zvonko Jaman 2/6 2/6
4. Denis Halupa – Pero Penković 1/6 2/6
5. Zvonko Zdjelar – Slavko Marjančević 6/3 6/1
Parovi: Bijuk/Zdjelar – Andračić/Ringel 6/2 6/4
Jeremić/ Kizivat – Jaman/Špoljarić 6/0 4/6 10/8
Galerija fotografija ne obiluje slikama ali kako smo prošli možda bi bilo bolje da su baterije u fotiću bile prazne 🙂
Komentiraj